euphoric death-wish... I thought it's not possible, but I was, as always, wrong. must be one of those next-level transitions. the only possible answer.

do, or dont
there is no:
"i cant, i wont"

you must die
or learn to fly

sick green bloom
the ultimate doom

green perfection
blue defection
red cross-section

the simplest way
when you stray:
you must stay,
you must pay

another style
is to smile

loose the head,
paint the wall red!

beautiful life
end it with a knife

do the world some good
like you always could...

in death, you seek life...

A man, walking alone... In darkness that engulfs his spirit. Lost... Thinking about a better place. No sleep. Stuck in an awakened state. Everything seems distant, vague, like he's not here at all. Cyclic iterations of death-like, cold and fearful feeling flowing through him like a superheated plasma stream. Burning.... Cold dark flame... Loosing his ability to maintain soul cohesion would be fatal. That could happen anytime, unannounced. Why? The reason was well known to him. But he lost memory of it. In fact, he does not know anything... Not even who he is. When the constant burn kills his spirit the only thing that will remain of him is a empty shell. He'll be cursed to live an eternal death in this form; in infinite darkness.
I'm just a spectator, lurking, watching him. Waiting. I'm trying to help him without interfering. Reaction without action.

Darkness, death
He has lost his path
Cold feelings surge
Like a soul purge

Emptiness, sadness,
Beautiful madness
Emotional carousel
Like a bitter caramel

Impossibly sharp razorblade
Engaging in a wrist cutting parade
Achieving infinite frequency...
Extreme suicidal frenzy

No blood comes out
But he feels no doubt
As a killer he was born
So the ultimate goal is known

Serial self-killer, is he
That's how it should be

If that's how it must be, then that's how it will be...

Now I realize... Could it be true?
He was me...
I was he...
He's me...
I am he...
I was he...
He'll be me...

Can he be fixed?

"The boy is simply crazy
Suffering from delusions
We honestly think that maybe
He might need an institution

He lives in a world of fiction
And really could use some help
We have just the place to fix him
To save him from himself"
(Dream Theater - The Test That Stumped Them All)

Can I be fixed?

I'm back... nakon proslomjesecnog sranja, vratio sam se s novim nepojebivim idejama... necu nista pisat jer mi nije dobro vrijeme za to (prerano je).... nisam jos dovoljno "hYp3d" (lud, nabrijan), a to ce se navecer promijeniti. hehe... LoL lol lOl

BrEaK tHe GoD dAmN KEybOArD!!! FUcK! hah...

nesto u qurcu, nesto je sjebano, a ja ne kuzim... sve je nekako predvidljivo i isprazno? neznam... cini mi se da je sve skriveno pod maskom normalnosti. nista nije logicno? It's ilogical! We are Vulcan, we suppress our emotions. Logic fails? But how can logic fail? Everything must make perfect sense. Everything must be connected, and one must lead to another. Yes? I think so...

It does!!!! Maska je tu, ali je sve tako jasno vidljivo, misli se da nije, ali je! Sad kuzim...

...
The dark one within demands to emerge.
Take off the mask you wear and let these feelings surge.
There is no need to hide because the night will set you free.
Begin the journey to the places that you long to be.
...

Malo ludo i nerazumljivo, a mozda i ne za svakoga... Gubljenje smisla, konstantno prisutno, a opet tako lako zanemarivo... dosta prejebavanja, ionako ovo sranje nitko ne cita... odjebat cu ovo sranje od bloga...

BrEaK iT!!!!!!!!!!!!! AaaaAAaAa!!! dEsTrUcTiOn, EveRLaStInG, iRrRrRr3v3rZi8L3...

nakon dugo vremena, sjetio sam se ja svojeg bloga, pa nabacio neke male promjenice (bit ce jos toga uskoro, samo da odjebem tu jebenu skolu :'( )... evo, nedjelja je (ponedjeljak), dan kraja easter praznika, aj nisam nista vezano uz skolu radio (maturalni rad jedino)... ali KO GA JEBE! ta skola je totalno fubar, kao sto postaje i moj mozak... moram ici spavati, da bar ujutro nesto napravim. FUCK! sad sam se sjetio da pisemo neke testove! aaaaa, god damn!!!! KO GA JEBE!!!!!!!!!!!!!!!

Sick, neke stvari su sick... DENIAL!!! Nema niceg samo hash... #... Stvarnost, nestvarnija od sna... Random thoughts... Randomize your life 'coz it ain't much with everything perfectly alligned. Linearno bivanje na ovom svijetu bez varijacija je kao da i ne zivis.

^N (akcije)................................................
|.............................................................
|.............................................................
|.............................................................
|.............................................................
|........o..o...............................................
|.....o........o...o...o...o...o..........................
|o...................................o........o.......o....
+-------------------------------------------> t (godine)

t - vrijeme kroz zivot
N - broj ludosti, veselja, akcija

Kod normalnih (jadnih) ljudi zivot je previse plain, kroz mladost rade vise random stvari, veselja, uzivanja u zivotu, a cim im se povecava broj godina sve vise se smiruju i postaju ozbiljni. Time je zivot potrosen uzalud i prekrivena je premala povrsina stvari o kojima bi covijek trebao razmisljat u zivotu.

Pravi zivotni graf bi trebao izgledat ovako:

^N (akcije)...............................................
|.................................o.................o.......
|....................o.......................................
|...............o............................................
|............o...............................................
|........o...................................................
|....o.......................................................
|o...........................................................
+-------------------------------------------> t (godine)

Hehe, cim smo stariji trebali bi biti sve povezaniji s energijom zivota...
Zivot bi trebao biti kao hash iz naslova (filled with happiness)... Live your life, 'coz it ain't too long. If something you try to do - fails, forget about it and continue to live.

Materija, sto je to materija? Da li je bitna... Gledam objekte u svijetu, gledam materiju, mislim o obliku i svojstvima, a nikad nisam mislio o materiji kao o necemu sto nije bitno... Ljudski mozak, nakon sto mu oci vrate informaciju o svijetu u kojem se covijek nalazi, "izracunava" pozicije objekata u virtualnom svijetu unutar covjekovog uma. Jer objekti kako ih mi vidimo ne moraju tako izgledati u stvarnosti (postoje ljudi koji jako slabo zapažaju kretanje i kojima se cini da svijet stoji iako to nije tako (a mozda i je?)), pa mozak ima virtualnu sliku o tome svijetu, svaki covijek svijet vidi na svoj nacin... A taj fizicki svijet mozda uopce nije vazan, mozda uopce ne postoji, mozda nije takav kakvim se cini...
Ovo se moze objasniti na vrlo jednostavan nacin:
Imamo 2 covjeka:
-covjek A promatra npr. neki predmet koji je "crvene" boje.
-covjek B promatra taj isti predmet i vidi ga i zna da je "crvene" boje.
Sto bi vidio covjek A da vidi "ocima" covjeka B ("oci" nisu fizicki organi oci nego pogled tog covjeka na taj predmet (kako predmet njemu izgleda))? Vidio bi mozda taj "crveni" predmet, ali bi onda bio za njega zelene boje. Tj. kako mozemo znati kad gledamo neku boju da je to bas ta boja? Mozda je nekome ta boja koju mi vidimo kao crvenu - zelena, ali je za tog drugog covijeka ona crvena (izgleda zeleno, ali je crvena). A mozda da taj netko pogleda nasim "ocima" bi vidio crvenu boju nasim ocima kao npr. plavu. Za njega bi to bila plava, a za nas je crvena i kad bi on tu boju pogledao svojim ocima bila bi mu zelena, ali bi govorio da je crvena (crveno ju vidi neki treci covjek).
Ako je to tocno, onda materijalni svijet uopce nije vazan, jer on nije takav kakvim se cini, ne mozemo nikako sigurno znati... Zasto onda biti ogranicen materijom i fizickim zakonima, kad su oni lazni i za svakog predstavljaju nesto drugo. Sto ako 3. dimenzija nije kraj? Mislim na prostornu dimenziju (vrijeme ne mozemo zvati cetvrtom dimenzijom posto jos nismo 100% sigurni da ne postoji neka visa prostorna dimenzija).
Ali je prostor, vrijeme i sve fizicko za nas ljude ne moguce zaobici radi preniskog stupnja razvoja na kojem je nas mozak (jos ovakav kakav imamo nije iskoristen u potpunosti, a gdje je jos veci napredak). Covjek bi se morao roditi s iskoristenim vecim dijelom mozga i odmah pri rodjenju uvidjeti da nema fizickih granica. Jer se svaki covjek kroz zivot nauci da je sve oko njega 3D i to prihvaca kao finalno, ne tezi k vecem, jer nije vidio vece i ne vjeruje da vece postoji. Jako bi tesko covjeka koji je cijeli zivot u 3D-u uvesti u 4D posto bi to za njega bilo neprihvatljivo. Znaci, rodimo se glupi (malo iskoristenog mozga) kako dalje zivimo glupi (jos uvijek malo iskoristenog mozga) sve smo vise ograniceni ovim svijetom, sto nas sprijecava da vidimo nesto vise. A da bi zaobisli fizicke granice, treba jos dugo evolucije, kako bi poraslo iskoristenje mozga, i kako bi shvatili i prihvatili da nema ogranicenja.

There are so many things in my mind; so many euphoric feelings obscured by a melancholic gloom... A dark spot in a perfectly illuminated area inside my brain. It's impossible to raise above this mixture of euphory and despondency. When I think I made it - it devours me again... It's like some kind of inability to stand firmly on the ground. I see the solution for this puzzle, but I don't like it although it's my only choice. Either this or complete insanity. I love life and I do not wish to waste it; I do not wish to loose perception and sensation for everything that surrounds me...

Your life is ending one minute at a time. If you were to die tomorrow, what would you do today?

Zamislimo liniju zivota, timeline:

-STATE 1-

???-------?---------?-------------> ----???--??-??-?--??-?--?-?-X
.............PROSLOST....................^...............BUDUCNOST
...............................................|
.........................................SADASNJOST

Kroz zivot prozivljavamo i pamtimo trenutke, to su poznate stvari za koje znamo tijek dogadjaja, za koje znamo sto znace i znamo vrijeme u koje su se ili ce se dogoditi (predoceno "-"). Za proslost znamo kakva je bila, ali se ne sjecamo bas svega (predoceno "?"). U normalnim, standardnim trenucim zivota kad se ne osjecamo tuzno i kad je sve u redu vidimo zivot ovakav kakav sam prikazao gore na grafu, tj. znamo svoje ciljeve i kamo idemo sa zivotom, pa pretpostavljamo kako ce nesto izgledati u nasoj buducnosti, ali ne mozemo znati ni neznamo za sve. Buducnost je varijabilna i svaki nas utjecaj u sadasnjosti djeluje na izgled buducnosti, ali uvijek otprilike znamo...

No, postoje trenuci kad u zivotu dolazimo do zida, hodajuci po cesti zivota dolazimo do maglovitog dijela na kojem se nas vid, predosjecaj i znanje o buducnosti gubi. To su trenuci kad smo tuzni i kad ne vidimo rjesenje nekog naseg zivotnog problema... Tada graf izgleda otprilike ovako:

-STATE 2-

???-------?---------?-------------> -??????????????????????????X
.............PROSLOST....................^...............BUDUCNOST
...............................................|
.........................................SADASNJOST

I dalje znamo svoju proslost ali neznamo rjesenje trenutnog problema u zivotu pa ne mozemo predvidjeti niti znati kako ce izgledati nasa buducnost. Znamo samo za mali dio, samo mali kratki dio koji slijedi nakon trenutne tocke. Za ono vrijeme nakon tog kratkog trenutka neznamo ni kako ce dugo trajati ni sto ce se dogoditi...

Najgore je kad se potpuno izgubimo i neznamo sto je uopce bilo prije sadasnjosti, dali smo uopce zivjeli ili nismo. To je stanje kada zivot postaje besmislen, nemoguc za shvatiti; kada u nasem umu ne postoji podatak o tome sto smo i zasto smo to sto jesmo...

-STATE 3-

??????????????????????????????> -?????????????????????????X
.............PROSLOST...............^...............BUDUCNOST
..........................................|
.........................................SADASNJOST

Nazvao sam ta stanja: "STATE 1", "STATE 2" i "STATE 3". Postoji i "STATE 0" (malo nize u tekstu)... Interpolacijom izmedju tih stanja mozemo doci do beskonacno mnogo mogucnosti i kombinacija (unknown future adds up to the count). Svako to stanje znanja o nasem zivotu je vezano s nasim trenutnim emocionalnim stanjem...

Rekao sam i za "STATE 0"... To je stanje potpunog prihvacanja, kada znamo sve i osjecamo sve; ovo je stanje posebno po tome sto nije vezano uz srecu i nesrecu, tj. pogled na zivot moze ovako izgledati kod potpunog ushicenja i srece ili kod potpune nesrece i tuge...

-STATE 0-

-----------------------------------> ------------------------------X
.............PROSLOST......................^...............BUDUCNOST
.................................................|
.........................................SADASNJOST

Moramo naglasiti da nije odredjeno koliko jedna "-" traje u kojem trenutku (u jednoj tocki na timeline-u jedna "-" moze predstavljati 10 godina, dok u drugom samo 1 sekundu)...

Pogledajmo sada uvodno pitanje:
Your life is ending one minute at a time. If you were to die tomorrow, what would you do today?
Koje je to stanje? Uz malo analize vidimo da je najblize stanju 0 (znamo podatak o smrti (tomorrow - buducnost)), ali moze biti i bilo koje od 4 stanja posto u taj jedan dan mozemo napraviti vise (zancajnije) nego u 50 godina...

Kako sam dosao do ove teorije?
Dogodila mi se zivotna jednadzba, mreza, nacin komplikacije, koja/koji odredjuje to da jedan dio mene zeli, a drugi zna da ne moze (<-X->). Jedan dio na jednu stranu, drugi dio na drugu stranu s jednakim silama sto onemogucuje znanje, predosjecaj i pretpostavku (STATE 3)...
Nadam se da cu se uskoro vratiti u STATE 1... :)

b(r)log.hr je imao neki fuck up sa serverom i morao sam nanovo slagat blog; nadam se da se takvi shit vise nece dogadjati...

gledao sam neki dan po nekim stranicama i naletio sam na tipa koji pise o svojem zivotu i pokusava shvatiti sebe i svoje roditelje; evo, ovo je njegov post:
----------------------------------------------------
My Theory of Life.
Well, to begin, I am only 17. I haven't even been through a QUARTER of my life, (or so I hope.) and already I have had the chance to do some pretty cool stuff. some people say I'm mature for my age, but I just tell them that i'm just different, I've had to endure my share of problems.

When I say ''Problems'' some people would tend to think that I'm talking about "girl problems" right? I AM seventeen...

No, I'm talking about the death of my Mom. Last September, she passed away at age 49, of a combination of ovarian and stomach Cancer. It was a rough time, from the Diagnosis, through the Chemotherapy, and from the Funeral until now. My Mother was an AMAZING woman, she'd do anything to make somebody laugh, and was a nice person and all, but to me, that's where the positive traits ended.

My parents were married for 27 years, and throughout the past six of those, my house was filled with the screams and growls of an argumentative set of people, who were constantly at one another's throats.

**I'll take a second to explain something. I KNOW i'm not the worst off in the world, so I'm not making myself out to be. I have it a HELL of a lot better than a lot of people, but everyone has their shit they have to go through, and this is mine, so hush. :D **

Anyway, back to the story. My Mom was in the process of an affair, and my Dad was taking it really hard. I was ten years old, and my bastard of a Father decided he could try to keep a loved one by threatening my mom with a Winchester .30-.30. The sight of your own Father pointing a loaded firearm at the woman who bore you is a traumatizing vision, forever engraved into my memory.

My Mother DID in fact leave us, but she only went a province away, so it wasn't like she lost CONTACT with me, but I still built up complete resentment toward this woman for leaving me behind with a man that I loathed since the day I was concieved.

This resentment STILL lingers within me, and now that I am seventeen, I half-understand what her motives for seeing another man were. But as the relationship with my Father gets worse, so does the fact that if I don't do something ABOUT it, I won't have a very good life. To me, my Father isn't a Father at all, just a man... In my way.

Now let me get to my Theory, I've bored you all with my frivilous HALF life story.


You see, when people are born, they possess half the Mother's and half the Father's chromosomes. I can't remember the number, but pfft. Anyway, if these Chromosomes are recieved from BOTH parents, wouldn't you think that the child would produce personality traits from said parents?

I do not look like my Father, I have my Mother's eyes, but I posess the personality of neither...

does this mean that maybe children don't recieve MENTAL abilities and such from their parents? Or are things like IQ and such written into the DNA? both of MY parents never completed High School, let alone the whole SIDE of my Dad's family, but strangely enough, I am intelligent enough to not have any support from either, but still be able to write at a higher grade level than anyone in my Grade. Maybe my school is just illiterate? No, in fact, a lot of the kids in my school recieve scholarships, but I'm DEFINITELY not heading down that road. :D

All in all, to summarize what I have said, "Do children's chromosomes REALLY equate to what their behavior is like?" (and I'm not touching on disorders/defects/disabilities, even though they intertwine with Chromosomes.)

Even though this may seem like "Garbage" to you, I put some thought into it, and I hope you SORT of enjoyed reading it! ^_^
----------------------------------------------------

moj komentar:
----------------------------------------------------
I think that your expirience is what defines you... Expirience, nothing else; when we are born our brain is still "empty", then we write the code for our mind through our expirience... That makes every living being unique... Physical atributes are defined by your DNA, but the mind forms on its own...
----------------------------------------------------

neki sam dan malo gledao po netu i naletio sam na jednu pjesmu... malo je mracnija nego ostali dio bloga, ali nemoze svatko uvijek sve uciniti svijetlim (ili crno tumaciti bijelim rijecima)... pa evo, pjesma mi se jako svidja pa vam dajem da procitate...
----------------------------------------------------
The Power of The Night

The last minutes of daylight slowly disappears.
Bringing forth the darkness with all its tempting fears.
No longer does the welcoming sun shine a guiding light.
Helplessly you are thrown into the powers of the night

Lurking in shadows is the life you sought to know.
And all those inner voices beckoning you to go.
Show your other side let the dark one out to play.
Free your inhibitions, don't let these feelings run astray.

The dark one within demands to emerge.
Take off the mask you wear and let these feelings surge.
There is no need to hide because the night will set you free.
Begin the journey to the places that you long to be.

Look upon the darkness without any fright
Let yourself get lost inside the powers of the night.
---------------------------------------------

In order to taste the sweetness of life, you must first bite down and chew on the sour for a while. This is very true. How could we know what real happiness is if we haven’t felt sorrow? How could we shine in the light if we never spent time in the dark?

Sreca u zivotu je sam zivot, ali se ljudi cesto nadju u situacijama kada je njihova nesreca jako velika i ne vide vise ljepotu zivota te ne mogu naci srecu u samoj cinjenici sto zive. Treba se potruditi i shvatiti da moraju postojati nesretni trenuci u zivotu da bi znali kako izgledaju sretni. Ako dozivimo jako veliku nesrecu, sretni trenuci u zivotu ce biti jos zesci nego prije nesrece...

------------------------------------------
In a perfect world
There is no pain
There is no suffering
There is no disappointment
There is no fear
There is no emptiness

But this world is not a perfect one...
------------------------------------------

life from a different perspective... pisem o zivotu i smrti, a sto ako je sve laz? sto ako mi ne postojimo, ako nista ne postoji... pisem o energiji, vezemo li tu energiju uz smrt i uz to da nakon smrti ona ostaje... zastrasujuce je zamisliti da sam mozda ja (ili bilo tko drugi) mrtav i kao cista energija prozivljavam sve ono sto mi se dogodilo dok sam bio ziv... kako dugo to traje? do smrti? ali kako moze mrtvac ponovno umrijeti? ponovna smrt mozda je "restart" i ponavljanje opet svega ispocetka, ponavljanje zivota... da bi se to dogodilo covijek u svojem zivotu mora dozivjeti nesto tako strasno ili prelijepo ili nestvarno da u to jednostavno ne moze vjerovati, pa zbog toga pokusava sve vratiti u normalu - ta zelja postane toliko jaka da umire i energija zbog te zelje ostaje prisutna u praznini i neprestano vrti jedan te isti film - ponavlja u beskonacnost svoj zivot... sto ako se cijelom covjecanstvu dogodila neka nepredvidiva tragedija u koju oni ne mogu povjerovati i ta nemogucnost prihvacanja stvarnosti ih je dovela u beskonacno i besmisleno ponavljanje zivota s ciljem povratka u normalu... taj nepredvidiv dogadjaj - hoce li se dogoditi ili se vec dogodio?

DIFFERENT...
mozda svemir nakon nekog vremena na neki nacin nestaje i opet nastaje potpuno isto (na isti nacin s istim posljedicama) kao sto je nastao i prije; pa se sve opet na isti nacin ponavlja ukljucujuci i nase zivote...

na razmisljanje o tome me potaknulo to sto mi se kroz zivot dogadjaju trenuci u kojima znam tocno sto ce se dogoditi u sljedecim... nije to neki predosjecaj, niti znanje (zakljucivanje sto ce se dogoditi) nego bas kao neki film u glavi u kojem je tocno to prikazano, kao da mi se vec dogodilo... mozda residue od prethodnog ponavljanja?

energy & tragedy -> death -> infinite iterations of non-existing life -----> scarry, isn't it?

zivot je krhka pojava... u jednom trenutku zivis, a u drugom tvoje bezivotno tijelo prekriva zemlja; to je jos jedan razlog zasto treba biti zadovoljan zivotom dok ga imas; kako neki ljudi govore: "Nemam srece u zivotu.", ali to nije istina; sreca je sam zivot, ako si ziv, moras biti sretan i zahvalan na tome; sto da te nema, da se uopce nisi rodio? sto da dok govoris o nesreci u zivotu - nestanes? mislim da covijek nikad nebi trebao biti nesretan u zivotu - ako se mozda nesto lose dogodilo, od zivota se ne moze odustati, sreca je sto zivis... imao sam susreta sa smrcu, s ljudima koji su zivjeli a sad im je dusa ostala bez tijela... a kad netko umre, on zapravo nije umro. njegova zivotna energija ostaje u nama, a on i dalje zivi - samo u drugom obliku... feel the energy...

zivot je energija; svi ljudi su povezani, sva ziva bica su povezana, sve je medjusobno povezano (ad hoc)... kroz sve tece neka energija koju generiraju nasi umovi (minds)... mora tako biti, jer, kako objasniti osjecaje?
fizicko, znanstveno objasnjenje bi moglo biti: npr. kad ti se netko svidja: svaki mozak ima informaciju o tome kako bi za njega savrsen covijek trebao izgledati... on onda na temelju te slike i slike koju mu daju oci trazi razlike izmedju perfektne slike i trenutne slike koju mu daju oci; u ovisnosti kolika je ta razlika, covjeku se netko vise ili manje svidja (fizicki nivo); tako isto ima i sliku uma tog covjeka i opet na temelju usporedbi trazi razlike... itd.

no, kako onda osjecamo nekog covjeka iako je on kilometrima daleko? postoje ljudi koji imaju tu "telepatiju" jako razvijenu i mogu npr. opisivati neki prizor koji netko trenutno gleda iako je taj netko udaljen stotinama kilometara od njega... to je jako daleko od rudimentarnog fizickog nivoa (za sada; mozda postoji neka veza izmedju ljudi koja se moze fizicki opisati; tako se nije znalo ni za elektromagnetske valove pa su otkriveni i danas svi znamo za njih; mozda postoje neka druga vrsta valova (misli))...
misli su energija...
ali, to je "hardware", a stvar je u "software-u"...
tako dolazimo do kompleksne jednostavnosti... kao sto sam vec pisao, ljepota zivota je u jednostavnosti, tada se najvise priblizujemo sirovoj zivotnoj energiji. jednostavne stvari kao sto je vjetar koji se poigrava liscem (lisce se krece kao da je zivo iako je suho i bezivotno) uklopljene u sveopcu kompleksnost misli (spomenuo sam prije "ad hoc" - to je povezanost svega sa svim (kao ad hoc wireless mreze), svaki je covjek povezan sa svakim. to je isprepletena i kompleksna mreza...) i energicno nadmetanje nasih umova tvore zivot, one su same po sebi zivot...

opet novi dan, danas novi expirience... haha... da, mozemo se zamislit kao likove u nekom RPG-u, svaki dan novi expirience i skupljajuci ga evoluiramo k sve kompliciranijem i advanced covjeku...

after school - home... pogledat cu danas mozda neki misaoni film, neki onaj s psihom ljudi involved... hahaha... K-Pax ili The Cage... ili mozda American Beauty (the scene with the paper bag)...sve lijepo i odlicno zamisljeno i odglumljeno... da... sve filmovi uz koje se zamislis, zamislis se o zivotu, o ljepoti i jednostavnosti... ali, sto je zapravo zivot? zivot je energija, zivot je misao, zivot je ekspanzija, zivot je osjecaj...

I wake up again, bez ikakvih ocekivanja za danas... opet shit u skoli, puno predmeta na kojima samo puno pises, pises i pises, te onda jos nesto dopises - besmislene recenice. ne kuzim, neke stvari ne kuzim... but I don't mind... jer je zivot lijep, njegova ljepota nije u velikim stvarima, nego u malim i jednostavnim. zivot nije fizicko iskustvo niti ne bi trebao biti, zivot treba zivjeti na nivou misli, treba osjecati svijet oko sebe, osjecati ga mislima; zamislite pluca koja mogu primit beskonacno zraka, beskonacno brzo; udahnite plucima svijet oko sebe...

Prvi post u novonastalom blogu...
Evo, nastao je i ovaj blog - razmisljanja o smislu zivota, o ljepoti zivota, o osjecaju, o dozivljaju, o znanju. Ovaj blog je za ljude koji razumiju i ljude koji mozda slicno razmisljaju...